Jedna od njih je svakako moja omiljena make up artistica i prijateljica Simona Antonović, žena koju sam upoznala još kao klinka na snimanju jedne modne kampanje i koja je od tog trenutka moja velika inspiracija. Danas uspješna poslovna žena koja iza sebe ima brojna snimanja za renomirane svjetske i naše magazine, genijalne kampanje, suradnje s beauty kućama o kojima većina može samo sanjati, sezone rada u timu Pat McGrath i Petera Philipsa, beauty aplikaciju koju je skinulo preko 130 000 ljudi i genijalan blog pun fantastičnih savjeta… Kako je krenula i postala jedna od najpoznatijih make up artistica i koje savjete ima za mlađe generacije - saznajte u našem razgovoru!

Moram ti priznati da me ulovila lagana trema kad sam krenula smišljati pitanja za ovaj intervju jer si jedna od prvih i najboljih make up artistica na našoj sceni, žena koju izuzetno poštujem… Al, moramo negdje početi pa daj mi za početak reci, koliko dugo se baviš ovim poslom i u kojem trenutku života si znala da je to nešto čime se želiš baviti cijeli život?

Ana moja pa znamo se dugo, kakva trema. Daleko je od toga da sam jedna od prve make-up artistica kod nas. Na domaćoj modnoj sceni prisutna sam od 2001., te i dalje uspješno opstajem. Od ranog puberteta sam našla svoj put postepeno kroz crtanje, slikanje i modno eksperimentiranje i krenula u ostvarivanje svojih snova. Kako se nije poklopilo da upišem željenu likovnu akademiju, odlučila sam krenuti putem mode, a šminkanje mi je bilo potpuno prirodan likovni izraz i, s fotografom Markom Grubišićem koji mi je bio prijatelj u djetinjstvu, ostvarivala sam svoja modna maštanja. Jako smo ozbiljno tome pristupali kao djeca i zajedno maštali kako ćemo to raditi i kad budemo veliki. Pa eto danas oboje živimo svoj dječji san.

Kako bi najbolje opisala svoj posao? Što je makeup artist zapravo?

Moj posao je zanimanje u kojem tuđa lica pretvaram u njihove najbolje verzije sebe kada imam privatna šminkanja i uljepšavanje žena za svakojake dnevne i životne prigode. Ili se kreativno izražavam ako radim beauty i modne editorijale. Što uključuje razna snimanja za časopise, modna snimanja, reklame kampanje, video spotove i raznovrsna komercijalna snimanja.

Danas postoje škole za make up artiste (i sama si ponosna vlasnica jedne), no zanima me kako je to izgledalo u vrijeme kad si se ti počela baviti ovim poslom? Od koga si učila i kako?

Kada sam počinjala, bila sam još uvijek klinka, no dovoljno svjesna činjenice da dodatno iskustvo i eventualno školovanje moram steći negdje gdje je razvijeno modno tržište i zdrava ekonomska situacija. Stoga sam otišla u London. Ja sam samouka, najviše sam naučila sama, gledajući i upijajući što se događa u svijetu make-upa i mode, što kroz časopise, što kroz modne kampanje, revije, filmove i glazbene spotove. I danas se najbolji make-upovi nalaze upravo u svemu navedenom. U Londonu sam asistirala raznim kolegama, a dosta dugo sam bila model za frizure u Tony&Guy gdje sam također učila od profesionalaca.

Kako su izgledali tvoji počeci? Sjećaš li se svojih prvih poslova? Snimanja i revija?

Nakon povratka u Zagreb, radila sam s Viktorom Dragom, koji me upoznao sa svima iz modne i reklamne industrije i angažirao na raznim projektima uključujući i Cro-a-Porter - najbitnije i najveće modno događanje u Hrvatskoj 2000-ih, koji je, uz časopise i izvanredne modne profesionalce, najzaslužnije za formiranje suvremene hrvatske modne scene. Za modne i lifestyle časopise počela sam šminkati čim su se oformili u Hrvatskoj početkom 2000-ih. Prvi angažman bio mi je za Cosmopolitan, onda odmah za Elle, Story, Gloria, a nekada je čak i Globus radio visoko stilizirana snimanja. Moje prve modne revije bile su s divnim modnim brendovima I-Gle i Keti Balogh i odmah je bilo odlično, svi su jako hvalili moj make-up na revijama i tako je krenulo da sam do danas radila s više-manje svim renomiranim i relevantnim domaćim modnim dizajnerima. Najdraža fotografska suradnja bila mi je i još uvijek je jedna od najdražih, ona s nevjerojatnom kreativkom Mare Milin.

Sjećam se da si mi jednom prilikom rekla kako si iz časopisa kidala modne stranice i čuvala ih za inspiraciju. Mislim da mlađe generacije danas ne mogu shvatiti kako je bilo probijati se na modnu scenu u trenutku kada nije bilo interneta i društvenih mreža. Kako je u ono vrijeme izgledao networking? Smatraš li da je danas jednostavnije i lakše doći do nekog posla zbog društvenih mreža?

Onda, a to nije baš tako davno, i danas su dva potpuno različita svijeta. U mojim počecima postojao je spori internet i nije bilo smartphonea i društvenih mreža. Networking se stvarao u klubovima, barovima, kafićima i jednostavno smo se upoznavali i družili na tim mjestima. Danas se svi druže i komuniciraju na Instagramu. Kako kod nas još uvijek nema dovoljno jasnih kriterija vezano za kvalitetu make-up rada, a modno tržište u pravom smislu riječi nije dovoljno razvijeno, često se događa da početnici relativno brzo mogu doći do konkretnijih angažmana uz pomoć Instagrama, no sasvim je druga priča kvaliteta radova. Nažalost, i krajnji rezultat bude u skladu s time.

Danas si u Chanel timu, što je velika čast i nagrada za tvoj rad i trud. Kako je do toga došlo?

Prilikom jednog slučajnog susreta, prepoznao me tim iz Pariza, prije svega, kao talentiranu make-up umjetnicu, a onda po izgledu, stilu i osobnosti kao CHANEL profil osobe. Dugo sam čekala odobrenje kako bi me primili u tim nakon što su krenuli prvi kontakti. Neopisivo sam sretna što sam danas dio CHANEL obitelji. Putujem po svijetu radeći na inovativnim projektima s modnom kućom CHANEL i to je dio posla koji trenutno najviše volim iz razloga jer se radi na najviše mogućem nivou kvalitete i znanja.

Godinama si redovito odlazila u Pariz raditi kao asistent na revije na Fashion Weeku za poznate modne kuće od kojih su samo neke Givenchy, Lanvin, Louis Vuitton, Dries van Noten i Galliano… Bila si u timu legendarne Pat McGrath i Petera Philipsa. Uvijek me zanimalo kako se dolazi do takvih prilika? Što je potrebno da te netko tako velik pozove u svoj tim?

Radila sam make-up u Dubrovniku na predstavljanju i svjetskoj premijeri nove Wella kozmetike, gdje sam upoznala frizerskog superstara Eugena Souleimana, koji je bio oduševljen mojim radom, isto kao i glavna producentica projekta, te su me preporučili agenciji Streeters u Londonu, koja je najbolja agencija za moju struku na svijetu. Nakon intervjua u agenciji, dodijelili su me timu Pat McGrath i tako je sve počelo, kada sam se upoznala s Pat i radila svoju prvu Lanvin reviju u proljeće 2011. S Peter Philipsom sam počela surađivati nešto kasnije kada me angažirala Art+Commerce agencija.

Dugogodišnji si suradnik svih eminentnih modnih izdanja kod nas, a često s Chanelom radiš editorijale i vani… Svjedočimo vremenu kada se magazini gase, a ti si prvenstveno dijete tiska. Što misliš o svemu tome? Kako se prilagoditi?

Istina je da se pojedini časopisi gase, no isto tako izlazi jako puno komercijalnih, ali i manje komercijalnih, specijaliziranijih, niche modnih časopisa koji se odlično prodaju. Maknemo li se izvan granica Hrvatske, odmah se vidi da raznolikost, brojnost i kreativna produkcija modnih časopisa u svijetu nikada nije bila veća. Časopisi sve više postaju luksuzni proizvod, poput raskošne knjige, svojevrsna nova vrijednost vremena, vizualnog i taktilnog uzbuđenja. Danas je raditi za časopise zaista važno, to je stvar prestiža i potvrde kvalitete. Za časopise rade najbolji od najboljih, a za portale uglavnom najjeftiniji.

Svako doba donosi svoje i ne možemo ignorirati aktualne promjene i u tome se svatko uči prilagođavati na svoj način. Smatram da se dobro snalazim se u svemu tome – imam super čitan blog s cca 90 tisuća posjetitelja godišnje, napravila sam app za šminkanje koju je skinulo 130 tisuća ljudi, prisutna sam na svim relevantnim društvenim mrežama, imam izvanredne poslovne suradnje s mnogim make-up i beauty brendovima, kao i portalima. Ali definitivno je potrebno jako puno vremena, dodatnih vještina i inovacija kako bi opstali.

Smatraš li da je za ovaj tip posla potrebno završiti školu, tečajeve, radionice? Koji bi savjet dala mlađim generacijama koje sanjaju o tvom poslu?

Za svaki posao potrebna je edukacija i konstantno usavršavanje. To što je sada more tzv. vizažista s jednodnevnim tečajem ne znači apsolutno ništa ako oni ne znaju raditi. Moja preporuka je da osluškujete svoj instinkt i kada prepoznate vlastiti talent dajte sve od sebe i ne pristajte na ništa manje od najboljeg kako bi uspjeli i opstali. Ako to uključuje školu, asistiranje i volontiranje - go for it. Smatram da je to odličan i jedini ispravan put.

Iako imaš svoj studio i stalne klijente, mogu slobodno reći da si freelancer? Koje su po tebi prednosti, a koje mane ‘slobodnjaka’?

Nemam jednog šefa već puno njih, ne postoji radno vrijeme, radi se na praznike i vikende, u biti svaki dan, no nitko me ne gnjavi nakon posla. Kad hoću, uvijek se mogu organizirati kako hoću i manje raditi. No radoholičar sam i jednostavno obožavam svoj posao. Mane su nedovoljno profesionalna komunikacija s klijentima što je posljedica neznanja klijenata i to što još uvijek ne postoji agencija koja bi nas zastupala i štitila.

Godinama si u ovom poslu, no uvjerena sam da ipak imaš neke uzore, osobe čiji rad posebno cijeniš?

Peter Philip s je moj najdraži make-up artist.

Da ne radiš ovaj posao, za koju karijeru bi se odlučila i zašto?

Definitivno bi se bavila medicinom, bila bi liječnica naturopatije ili ayurvede.

Ana Bacinger / Fashion.hr